Klasifikacija instrumenata

Velika raznolikost muzičkih instrumenata, kao plod dugog istorijskog razvoja i različitih kultura, jedna je od izražajnog bogatstva muzičke umetnosti, ali predstavlja i teškoću kada instrument treba klasifikovati. Upitanju su razna merila

materijal od kojeg je instrument, a posebno njegov zvučni izvor napravljen

deo instrumenta koji svojim treperenjem daje zvuk

način kojim se zvučni izvor pokreće na treperenje

Ako se instrumenti dele prema obeležju koje ga najbitnije odlikuje, pa i razlikuje od drugih instrumenata i vrsta dolazi do sledeće podele na:

žičane (kordofone) instrumente

duvačke (aerofone) instrumente

udaraljke

A kao proizvod novijeg doba, ovome se priključuju još i električni (elektrofoni, eterofoni) muzički instrumenti. Tu je i naravno ljudsko glas, mešovitih obeležja, ali najbliži duvačkoj grupi.

Žičani instrumenti se dalje razvrstavaju prema načinu pokretanja žica na treperenje. To su onda:

gudački instrumenti, čije žice trepere pod dejstvom gudala; danas ovu podvrstu čine violina, viola, violončelo i kontrabas, dok su stari ( pogotovo folklorni) takvi instrumenti vrlo brojni i raznoliki.

trzani žičani instrumenti čije se žice okidaju prstima ili trzalicom su, pre svega, harfa, gitara mandolina, tamburica balalajka, bendžo i td.

udarni žičani instrumenti, čije žice udaraju palicama (cimbal) ili mehanizovanim čekićima (klavir)

Duvački instrumenti se dele prema materijalu od koga su napravljene njihove cevi. A to su:

– instrumenti, flauta, klarinet, oboa, fagot i saksofon, sa svojim registarskim varijantama: pikolom, engleskim rogom, bas-klarinetom, kontrafagotom.

limeni duvački instrumenti su horna, truba, trombon i tuba uz neke međuvrste i varijantne oblike.

Ovi instrumenti se takođe selektuju zavisno od vrste jezička, koji je stvarni izvor zvuka i kod duvačkih instrumenata merilo je za jos jednu podelu:

vazdušni jezičak dejstvuje na flauti i njenim varijantama, kao i na odgovarajućim, labijalnim sviralama orgulja

trščani jezičak imaju klarinet i saksofon ( jednostruki, prost jezičak), zatim oboa i fagot (dvostruki), sa varijantama

opneni jezičak stvara zvuk na svim limenim instrumentima, sa tim što se oni još mogu podeliti po obliku nausnika, na one sa levkastim (horna, tuba) i one sa čašastim nausnikom (truba, trombon)

metalne jezičke imaju, osim harmonijuma i harmonike i neke lingvalne vrste svirala na orguljama

Pored najopštije podele udaraljki po tome da li zvuk daju određene ili neodređene visine, ovi instrumenti se obično dele i prema materijalu, koji zvuči. Tako da se oni dele na:

opnozvučne (membranofone)

udaraljke, pod udarom treperi zategnuta opna (membrana) od kože ili sličnog materijala , takvi su timpani i razne vrste bubnjeva

metalozvučne (metalofone) udaraljke, zvuk daje metal raznih vrsta i oblika (cevi, šipke, pločice), takva su zvona, zvončići, čelesta, vibrafon, klavir, cimbal, gong, zatim bez određene visine zvuka tu su – čineli, trijangl dr.

drvozvučne (ksilofone) instrumente, udar se vrši o drvo različitog oblika (pločice, školjke, kutije, štapovi), a to su ksilofon, marimba, kastanjete, drveni doboš, klaves i dr.

Ovaj unos je objavljen pod duvački instrument, gudački instrument, podela instrumenata, udarački instrument i označen sa , , . Zabeležite stalnu vezu.

Postavi komentar